Sada, na samome kraju školske godine, mogu reći da mi je prvi razred osnovne škole doslovno proletio. Kao roditelju, jasno. 😉
Što se tiče djetetove spremnosti za prvi razred, naglasit ću da je krenuo sa 7 godina i 5 mjeseci starosti. Pisati i čitati je znao prije početka same nastave što nam je naglašeno na upisu da nije potrebno (u razgovoru s mamama iz drugih OŠ s područja grada Zagreba sam uvidjela da neki tu stavku ipak uvjetuju).
Kako smo se pripremali?
Prvenstveno smo od malih nogu radili na razvoju fine motorike, što uključuje i igru s plastelinom, rezanje škaricama, lijepljenje, istraživanje prstima s raznim materijalima, upoznavanje s raznim likovnim tehnikama i sl. Oko pete godine krenuo je interes za slova koji sam pratila i podržala kroz razne aktivnosti gdje je potrebno s raznim pomagalima (tipa kistovi, plastični čepovi i sl.) i prstima pratiti izgled slova i brojeva. Zatim sam mu ponudila da sam ispisuje slova (tipa u brašnu, pjeni za brijanje, taktilnim vrećicama napunjene gelom i sl.) pa tek onda s olovkom i flomasterima (piši/briši).
Što se tiče samostalnosti, do škole je naučio vezati vezice na cipelama, oblačiti se, samostalno odlaziti na wc uz obavljanje higijene bez podsjećanja na potrebne korake (prvenstveno mislim na brisanje guze i pravilno pranje ruku); voditi brigu o svojim stvarima te je samostalan pri jelu.
Što se tiče motoričkih kompetencija, s obzirom da je trenirao nogomet zadnju godinu pred školu, složene motoričke vještine su usvojene.
Olakotna okolnost mu je bila ta što je s njim u isti razred krenuo i njegov najbolji prijatelj iz vrtića. Prvi dani su im obojici bili puno lakši. Neki smatraju da to nije dobra stvar jer onda dijete ne upozna i ostalu djecu iz razreda pa se druži isključivo s tim jednim, poznatim djetetom. Ovdje to nije bio slučaj, upoznao se i družio i s ostalom djecom, što smo najbolje vidjeli po pozivnicama za rođendane… 😉
Osim djece, jako dobro je prihvatio učiteljicu koju je na početku često zvao teta i trebao mu je kraći period prilagodbe na školska pravila koja su kasnije bila usvojena.
S obzirom da rođendan slavi u travnju (4.mj) i da nas obitelj i prijatelji pitaju što da mu poklone, odgovori su bili bilo šta za školu… Pa su nas tako opskrbili s pisankama, pernicom, likovnim priborom, olovkama i gumicama itd. (Evo odmah prijedloga što pokloniti predškolarcu koji će uskoro krenuti u školu.)
Torbu smo kupili u lokalnoj knjižari i naš školarac je sam izabrao dizajn, ali smo se skupa usuglasili oko modela jer je ona popularna „kockica“ bila premala naspram njegove konstitucije, s obzirom da je tada bio visok 134cm. I sva sreća da nismo kupili jer mu ne bi stale sve knjige i pribor. Nije upisan u produženi boravak pa je sve knjige svakodnevno nosio u školu i iz škole. Pravila škole su da dodatne tenisice/papuče za razred svakodnevno nose u torbi. Stoga ne bi bilo naodmet da se prije polaska i biranja školske torbe informirate o tome hoće li vaše dijete nositi svoje tenisice/papuče u školu ili ostaju u školi pa tek ponekad po potrebi nosi kući.
Vrećicu za obuću je dobio za rođendan i spremao ju je zajedno s obućom u školsku torbu tako da se nama pokazala kao koristan predmet. Naglašavam to s obzirom da je u nekim školama tako uređeno da nema potrebe papuče/tenisice nositi kući pa im shodno tome nije ni potrebna vrećica za obuću.
Za tekućinu smo mu kupili bočicu koja zadržava toplinu ili održava piće hladnim par sati. Odlično je došla u zimskim danima jer kada bi počeo kašljati ili smo primijetili da ga „hvata“ prehlada, za školu bi mu skuhala čaj i ulila u tu bočicu kako bi pio toplu tekućinu kroz dan.
Većinom u likovni pribor spadaju: drvene bojice, vodene boje, tempere, pastele, kistovi, čašica za kistove, podloga za stol, pregača. Mi smo još dodatno kupovali krede, ali to ovisi o učiteljici. Škarice i ljepilo namjerno nisam spomenula jer im je to bilo svakodnevno u torbi s obzirom da su iz raznih predmeta trebali rezati i lijepiti po udžbenicima i radnim bilježnicama. Likovne (kreativne) kutije preporučam da kupite jedino ako se s djecom kod kuće likovno i kreativno izražavate. Nekolicina učiteljica me upozorilo da se većina materijala ne iskoristi pa roditeljima na kraju bude žao što su kupovali cijelu kutiju, a ne pojedinačno što je učiteljica zatražila da se kupi za potrebe likovne kulture.
Kupnju likovnog pribora sam ostavila za kraj jer sam htjela vidjeti što će im ustvari trebati, a u našoj školi je roditeljski sastanak bio tek prvi dan škole.
Ako u svojem susjedstvu poznajete roditelje koji već imaju djecu koja pohađaju školu vašeg djeteta, upitajte ih kakva su pravila vezana uz tekuća pitanja oko pribora za školu.
Za sva ostala pitanja vezana uz upis djece u prvi razred osnovne škole tu je E-book „Nije lako predškolarcu“ koji smo napisale kolegica Sara i ja.
U priručniku možete pronaći odgovore na brojna pitanja vezana za prve dane prvog razreda, ali i sve ono što se događa prije.
Priprema djeteta za školu počinje puno prije prvog dana, a mi ćemo vas voditi korak po korak.
Između ostalog, u priručniku se nalaze:
-Detaljno opisane razvojne karakteristike djece 6-7 godina
-Priprema djeteta prije polaska u školu
-Kako pripremiti prostor za učenje?
-Kako da se roditelj pripremi?
-Što bi dijete trebalo samostalno znati/raditi prije polaska u školu
….i još puno toga!
Priručnik je namijenjem djeci od pet godina nadalje.
Na kraju e-booka nalaze se materijali i ukrasi za printanje. Stvorite uspomene i pomozite djetetu tijekom nove faze u njegovom životu.
Cijeli priručnik je u E-formatu prilagođen čitanju preko mobitela.
Priručnik je u potpunosti autorsko djelo i kao takav se ne smije kopirati i dijeliti. Nakon kupnje dobijete poveznicu za preuzimanje materijala.
Naruči E-book ovdje
